Aria Cnoll je autorica za koju većina ljudi tek treba saznati, a saznat će, to uopće nije upitno, jer ona je tip autora koji će vas osvojiti na prvu. Iskreno sam oduševljena što se putem naše izdavačke kuće novim čitateljima predstavlja upravom ovim
svojim romanom, koji sam kao rukopis progutala bez daha. Bez prekidanja, bez dizanja pogleda s ekrana, bez pauze – da, toliko je napeta ova priča. Emotivna, divna, uzbudljiva, pomalo zastrašujuća, ali nadasve važna, jer ovo nije samo još jedan roman koji ćete pročitati i odložiti nazad na policu, ovo je roman o kojem
ćete razmišljati još dugo poslije čitanja.
Aria uvijek u sva svoja djela stavlja ono što ja zovem dodatnom vrijednošću uvijek se dotakne neke bitne teme, govori o
nekom društvenom problemu, kritizira nekakvo moderno ponašanje – dodajući svojoj prozi dubinu u kojoj ja svaki put neizmjerno uživam.Tako ni ovo nije samo još jedan psihološki triler, već je i ovo roman koji obrađuje jednu vrlo ozbiljnu temu – demenciju. Demencija je i dalje stigmatizirana kod nas i psihička
oboljenja općenito su nešto što se skriva, o čemu se nikada javno ne priča, što se podmeće pod tepih; predmet su stida ali i poruge. A to je sve veći i veći problem danas. Ne demencija sama po sebi,
nego stigmatiziranje i etiketiranje svega što je drugačije i odstupa od društveno prihvatljivih, uobičajenih i ustaljenih normi.
No, ovu autoricu te predrasude ne dotiču previše, ona hrabro uvodi temu demencije u svoj roman i obrađuje je tako da se
zapitate koliko ljudi koje vi poznajete iz svoje okoline možda skrivaju takve ili slične simptome? Koliko ljudi znate da imaju takve nekakve probleme ali nikada to ne bi priznali nikome, pa čak ni svojim bližnjima i nikada ne bi potražili stručnu pomoć?
Također, autorica se bavi i odnosima unutar obitelji, preživljavanjem trauma iz djetinjstva, suočavanjem sa svojim strahovima i prevladavanjem istih. Time šalje snažne poruke o tome kako treba u prvom redu vjerovati sebi i svojim instinktima, te kako se treba prije svega pouzdati u sebe.
Kod Arije mi se također jako, jako sviđa to što ona piše kraće romane, pa nema previše opisa, ne zadržava se predugo u nekim scenama, ne odugovlači s radnjom, a ipak kaže sve, baš sve što treba. Prikaže čak i znatno širu sliku od one koja se na prvi pogled vidi, samo kada se malo počne više razmišljati o pročitanom djelu, tako da je ovaj roman idealno štivo za pročitati u jednoj večeri, a poslije imate osjećaj kao da ste odgledali odličan film.
Zapravo, ja se iskreno i ne sjećam kada sam zadnji put odgledala odličan film, ali zato se itekako sjećam svakog osjećaja koji me prožimao dok sam čitala ovaj fantastičan roman. Meni je bio strašno napet i uzbudljiv, i odveo me u sfere koje nisam mogla ni zamišljati, kraj nisam mogla uopće predvidjeti. Radnja je tako
vrhunski napisana da čitatelj ni u jednom trenutku nije siguran u to što je istina a što samo privid, što je mene totalno oduševilo odmah u prvom čitanju.
U svakom slučaju, ova svestrana i plodna autorica, koja piše i poeziju, ali i kratke priče, vrhunski je storyteller, i ja sam sigurna da ćete nakon čitanja ovog njenog trilera poželjeti da napiše novi
što prije!
Hvala ti draga Aria, što si nas obogatila za još jednu fantastičnu priču!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
