Helena je policijska inspektorica, koja živi poprilično bezličnim, sumornim i depresivnim životom. Uglavnom je orijentirana na posao, a što se tiče muškaraca, imala je samo jedno seksualno iskustvo na akademiji, kojeg se baš i ne sjeća. Već je dovoljno oštećena činjenicom da je rano izgubila roditelje, što je na njoj ostavilo duboki trag, pa jedan dan kada u pucnjavi pred njenim očima strada nevina djevojčica, ona jednostavno pukne. Upadne u još dublji ponor, i počne se ponašati kao zombi. Njen nadređeni nakon nekog vremena odluči da to više nema smisla, i natjera ju da uzme godišnji odmor, te Helena odlučuje otputovati na Mauricijus, sa svojom novom prijateljicom, imenjakinjom, kojoj daje nadimak Lena, kako ne bi bilo zabune oko njihovih imena. Tu počinje meni najzanimljiviji dio. Kod mene je vrijeme sivo u tmurno, a ja sam s dvije slobodne cure na sunčanom Mauricijusu, čitam kako idu na plažu, pijuckaju koktele, uživaju u sunčanju i izlascima, a onda naravno upoznaju i dva zgodna frajera. Heleni zapadne za oko Igor, koji se na prvi pogled zaljubljuje u nju. Predivan i očito imućan, u Heleni izaziva pomiješane osjećaje – s obzirom na to da nema iskustva s muškarcima, ne zna kako da se ponaša u njegovoj blizini, jer on uopće ne skriva da ju želi iako je oprezan, strpljiv i pažljiv prema njoj. No Heleni treba malo vremena da posloži kockice u svojoj zbrkanoj glavi, pa dok se njena nova najbolja prijateljica odmah upušta u vezu s Igorovim bratom, ona opak oklijeva, no strast će prevladati zdrav razum, i uskoro i ona uživa u strastvenom seksu s Igorom na njegovoj jahti. No sve što je lijepo kratko traje, pa tako i njen godišnji odmor, i vrlo brzo Helena se mora vratiti u Zagreb, u jesen, u sivilo, u svoj bezlični stan u kojem najviše bulji u strop. No, hladan tuš nije samo povratak kući, već i informacija koju na poslu saznaje o Igoru i njegovoj obitelji – informacija koja će ju primorati da preispituje sva svoja načela i stavove, jer ionako to nije htjela, i ona se zaljubila u njega. Nepremostive razlike koje ih dijele nisu samo život u dvije različite države, nego je istina puno veća od njih dvoje i stavlja na kušnju i pod upitnik njihovu budućnost…
Ne bih vam odavala previše radnje, jer bi htjela da se iznenadite kao i ja, koja nisam čitala niti sinopsis niti recenzije ove knjige, no čitala sam prvi roman ove spisateljice koji mi se svidio, pa sam znala da će mi i ovaj biti dobar. Iako iskreno moram reći da mi je ovaj puno bolji od prvog, i da sam u čitanju ovoga uživala više – moguće je radi činjenice da je gotovo cijela prva polovica radnje romana smještena na Mauricijusu, gdje je prevladavala romantika, strast, ljubav, dok je drugi dio romana opet bio nešto napetiji, jer po meni je kraj bio poprilično neizvjestan i nisam znala što očekivati, pa mi se i drugi dio zbog toga baš svidio, iako sam se i ja kao i Helena nevoljko vratila s Mauricijusa u Zagreb.
Helena kao glavna junakinja mi je bila odlična – prikazana je kao ranjiva, traumatizirana, oštećena osoba koja stavlja posao ispred svega, i za ništa drugo ne zna izvan svog posla, koji naravno obavlja izvrsno jer mu je tako jako posvećena, dok u drugu ruku vidimo njenu ženstvenost i ranjivost kada spusti svoj gard na Mauricijusu, da bi pred kraj zaista pokazala svu svoju snagu. Pouka je snažna – žene mogu podnijeti puno toga, i iz svega izlaze kao pobjednice, a to mi je najgenijalnija stvar u ovom romanu. Igor – radije ga doživite sami, nego da vam ga ja dočaravam, on je definitivno san snova svake žene, samo ću to reći, a njegovo pažljivo ophođenje s nesigurnom Helenom mi je bilo zaista predivno.
Ova strastvena ljubavna priča ima moje preporuke, uvjerena sam da će vam se svidjeti, odlično je to štivo za opustiti se, brzo se čita, jer je jako zanimljivo, i razvedrit će vam tmurne jesenske dane sigurno!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
