Gledam te nijemo…
Zlatno sunce se rađa
ponad tvog imena,
a kao urezani oblaci
na modrom platnu stoje.
U daljini čujem tvoj osmijeh
svira kao frula
na usnama dječaka,
u poljima cvjetnim, mekim.
Prekrivam oči
već pune su suza,
sjajem odveć me dira
tu usred grudi, u srce što tuče,
u željama tvojim sve moje sniva.
Najdraže moje
dok pružam ti ruke
igraju se zlatne sjene,
ja te molim zadrži ih za se,
jer ti zauvijek si dio mene…
Karolina Obradović
