Tišina svake večeri kao nepozvan gost mi dolazi
Jecaji moji se čuju čak i izvan hladnih zidina
Što trpe i ćute moje tajne iskričave
Često se zamislim i izgubim dodir s stvarnošću
Pa pod kožu mi ulaze sve uspomene koje sagradismo
Ljubav, osmijeh, zadnji ples pod vedrim nebom
Gdje i Sunce podršku svoju je pružalo
Snopovima svjetlosti;
Iako razlomljene, pružale su se kilometrima daleko
Da dočekaju iz daljine na tren tvoje blažesne oči
U kojima srce se topi i kikoće svo od radosti
Što je pronašlo svoju ljubav vijeka
Gdje vrijeme naprosto je zamrznuto
Um koji je potpuno bio otvoren za percepciju
Ljubavnih spletki;
Istančana magistrala ljubavi utabala je svoju stazu
U kome dobro i loše spoznah, ali uvijek praštam
Sve ono i za šta jesam i nisam !
Zar je došlo do toga da više ti nisam potreba?
Zar je došlo da od ljubavi se budimo razdvojeni?
Posmatram te i dalje;
Očima pune ljubavi, magistrala je još realnija postala
I nije izbrisala rezon svoje mašte, u kojima si samo TI
Idealizirana poput Mona Lize, reciprocitetno
Mom egu;
Koji je bio spreman na sve ili ništa, u djeliću sekunde
Srušene su karte na pod, od onoga dana kada si otišla
Misteriozno, bez ijednog pozdrava
Kreveta nenamještenog
Ljubavi neizrečene
Govora misli
Koje je htjelo da izabere magistralni put ljubavi
A dobilo žive opekotine
Od kojih se i dan danas oporavlja !
Tišina svake večeri kao nepozvan gost mi dolazi
Jecaji moji se čuju čak i izvan hladnih zidina
Što trpe i ćute moje tajne iskričave…
Maid Čorbić
