Noć mi te uzima
i dok borim se
da bude lakše
gubim dah iznova
kao da netko čupa
mi srce
onaj osjećaj pritiska
kada dolazi
do točke pucanja
i slomim se
hiljadu puta
i iznova hiljadu i prvi
ustajem baš
kao da nema bola
kao da nikada ne
odlaziš iznova od
mene namjestim
osmijeh svaki puta
na svoje umorno lice,
a iznutra
lagano umirem…
Martina Kopić
