Iz tišine izranjaju zvuci.
Meki poput vjetra u daljini,
Ili tupi otkucaji zidnog sata.
Samotan cvrkut zalutale ptice.
Čujem svoje disanje
i pravilne otkucaje srca,
ne želeci narušiti savršeno
čvrstu harmoniju popodnevne tišine.
Svo to čudo oko nas
kao da pokušava uskladiti
isto to u nama, prilagoditi, stopiti u jedno,
u tišinu punu suptilnih zvukova budnosti.
Marijana Martinčić
