Palo je što je trebalo pasti.
Prijateljstva koja u ljubav nisu smjela prerasti.
I zeleno dobilo je novu boju.
Ljepšu, topliju ili samo moju?
Bit će ipak ono na kraju.
Jer na krajevima kraja,
svak svojim okom gleda
i raduje se nekom drugom detalju.
I uvelo lišće za nekog je
tek uvertira, a za drugog zadnja balada.
Nit sama ne znam što me čeka,
nit želim znati dok gledam lišće kako pada.
Ne zbrajam nit oduzimam.
Kao nijemi svjedok dovoljno svjestan prolaznosti i bez računice.
