Kada ste počeli pisati?
Ajme to je bilo stvarno davno. Još sam išla u osnovnu školu kad sam prvu priču napisala iako i nije baš ispala onako kakve sam imala zamisli ali rado ju pročitam i dan danas, a isto joj se tako i nasmijem od srca.
Koliko vremena dnevno odvajate za pisanje?
Inače u prosjeku provedem oko dva sata pišući, a ako me vrijeme posluži i više. Sve zavisi od obveza kao i vremena.
Kako nastaju vaše priče, poezija, knjige? I gdje pronalazite inspiraciju?
Jednostavno mi padnu na pamet. Ne mogu to objasniti. Nekada jednostavno vješam veš i stvori mi se ideja u glavi, a katkad primjetim nešto zanimljivo što mi stvori lude ideje u glavi.
Imate li uvijek priču sastavljenu u glavi ili stvarate priču dok pišete?
Nikad nemam sastavljenu priču. Uvijek nastane kroz pisanje. Par puta sam stvorila cijelu priču u glavi, ali već nakon trećeg poglavlja, otišla je u krivom smijeru i od tad kako pišem tako stvaram.
Jeste li vi pronašli pisanje ili je pisanje pronašlo vas?
Ponekad zaista vjerujem da je ono mene pronašlo. Cijelu osnovnu (u nižim razredima) sam se trudila i pisala ljubavna pisma samo za sebe. Uživala sam u svojoj mašti koju sam htjela pretočiti na papir, ali tada mi to baš i nije polazilo za rukom.
Jeste li tiskali svoje knjige i kakvo je vaše iskustvo s tim?
Evo čekam svoju prvu knjigu da izađe iz tiskare. Vjerojatno kad je prva knjiga u pitanju mora biti nekih prepreka na koje ne računate, ali postanete bogatiji a i spremniji za sljedeću knjigu.
Smatrate li se uspješnim?
Ne bih voljela ispasti umišljena i drska, ali smatram da sve ono što radite iz ljubavi ne može biti već uspješno tako da se svakako smatram uspješnom.
Kako gledate na druge pisce? (Smatrate li ih konkurencijom? Kakav je vaš stav prema piscima iz regije?)
Ne smatram niti jednog pisca konkurencijom. Svatko od nas ima svoj stil, svoju ljubav koju prenosi na papir tako da ja tu ne vidim konkurenciju već sreću što nas ima toliko te što se podržavamo i čitamo iz koje god regije bili.
Gdje i kako vidite svoje pisanje u odnosu na druge spisatelje?
Nikad svoj stil nisam uspoređivala s tuđim niti sam tražila išta zajedničko u našim pričama. Cijenim svaku priču ma kakva ona bila, a svoje pisanje kao i stil jednostavno volim.
Koliko ste samokritični?
Iskreno jako malo. Inače nisam tip osobe koja traži dlaku u jajetu, a kad nešto napišem pa pročitam sama sebi izdam naredbe što da ispravim i tu stavim točku na i.
Koji medij smatrate dobrim za promociju vašeg djela?
Katkad mislim kako je putem interneta svima lakše i možda djelotvornije, a opet nema mi do onog starog načina kad se sa svima koji su zainteresirani za vašu knjigu, suočite oči u oči.
Čitate li neafirmirane domaće autore? (Novije generacije pisaca)
Čitam, katkad me oduševljavaju, a katkad vidim veliki potencijal samo ne znanje prebacivanja iz glave na papir odradi svoje.
Smatrate li da strani autori i domaći koji pišu pod pseudonimom lakše prodaju svoja djela?
Ne, smatram da djelo kao djelo samo sebe prodaje, iako u svijetu su knjige prostranije i puno je više čitatelja nego na našim područjima. Zato smatram da je puno lakše biti pisac vani nego kod nas, a da pseudonim ne igra tu veliku ulogu.
Imate li svoj spisateljski uzor?
Nemam nekog posebnog. Jako volim Samantu Young i Melody Anne (a ima ih na popisu još), ali kao uzor nemam nikoga
Koji je vaš omiljeni žanr? (bez obzira na ono što pišete)
Najviše volim dobre ljubavne knjige s dozom zdravog humora. U njima nekako posebno uživam iako mi ni drame nisu strane.
Što biste poručili onima koji tek kreću na svoj spisateljski put?
Neka pišu iz srca s puno ljubavi. Ne gledaju druge i ne uspoređuju se s drugima. Svoju maštu neka što bolje prenesu na papir i sigurna sam da će biti sretni, a i zadovoljni. Neka uvijek budu svoji ma koliku cijenu za to platili, jer na kraju krajeva uvijek će vaša biti zadnja. The end.
Intervju pripremila Martina Kopić
