Sjećaš li se
kad ostali smo sami
u strahu od nade
koja nas nosi,
sjećaš li se
ostavišmo ondje
svaki drhtaj što prkosi?
I nismo mnogo
imali za reći
ponijesmo tek riječ ili dvije,
zbogom, doviđenja,
suzu iz oka,
srce hrabro koje u grudima bije.
Sjećaš li se
kad ostali smo sami,
sami od svijeta, ljudi.
Oproštaj, zagrljaj i ljubav
jedino ostaše posred grudi…
Karolina Obradović
