Moje su staze baštinom tkane,
kroz gene što dali mi otac i mati,
a svoje davne šokačke grane
deci ću svojoj kroz pesme dati.
Nisam od oni što boje se reči
koje im pišu na rodnoj stazi.
A onaj što svoj tal ne poštiva
budućnost deci rođenoj gazi.
I zato mi pesma puteve krči,
dok reči starina u duši zriju,
inat šokački u srcu čuči
poruke davne stihovi kriju.
Držim se tala koji sam stekla
rođenjem ispod šokačkog neba.
Od borbe za baštinu nisam utekla,
nju za decu čuvati treba.
Ona je nama u zalog dana,
a mi ju moramo dalje peljati,
jer puti šokačkog neba zvezdana
samo baštinu moreju tkati.
Sandra Kopić



