Prohladna bolnička soba u kojoj je ležala Kim, odisala je nemirom. Samo zvuk ritmičkog otkucaja srca odzvanjao je praznim sterilinim zidovima. Naslonjen na rub kreveta, Lukas je nervozno vrtio privjesak na ključevima svog automobila. Na njemu razderana svečana košulja, na kojoj su nedostajala dva gumba, ostavljala je dojam iznimno senzualnog beskućnika. Lukasovo inače zaglađeno mladalačko lice, narušavale su bore koje su bile odraz zabrinutosti. Njegov nikad pokoren, čvrst karakter po prvi put gubio je rat. Savjest, za koju nije bio ni svjestan da je posjeduje, sad ga je izgrizala. Meškoljio se na stolici i svako malo nakašljavao. Mada ga Kim nije mogla čuti, imao je potrebu za nešto reći, objasniti. Duboko je uzdahnuo kao da nosi sve brige svijeta u tom uzdahu.
– Znaš… u ovom vrtlogu zbivanja danas…jedva da sam uspio disati normalno. Slika onog savršenog života trenutno se čini tako minimalističkom. Stane u svega par minuta. Volio bih da mogu vratiti vrijeme… volio bih da me netko probudi iz ovog horora.
Zavrtio je glavom kao da prekorava samog sebe.
– Da, imaš pravo! Iz ove perspektive to zaista zvuči glupo i sebično.
Zastao je te ponovno uzdahnuo.
– Sad si još jedna u nizu koju sam razočarao i kojoj dugujem više nego sebi. Nisam ti dao šta zaslužuješ. Osjećaje. One iskrene. Kada bolje razmislim, nisam siguran mogu li ih ikome dati. Nekada sam maštao o tome. Nekada sam želio sve. Sanjao sam o obiteljskom životu. Mirnom, povučenom kutku s vatricom u kaminu. Da, nekada sam bio druga osoba. Samo s njom sam se mogao zamisliti kao druga osoba. Dolazila je svaki dan u dom, punih sedam godina. Bili smo nerazdvojni. A onda jednog dana nije došla. Pričali su da su odselili zbog očevog posla. Otišla je bez pozdrava, bez zagrljaja. Bio je to treći najveći gubitak za moju dušu. Dugo sam bio povrijeđen i razmišljao gdje sam pogriješio. Kažu, bili smo mladi da bi razumjeli što je ljubav. Ali tko može tvrditi da ljubav poznaje godine? Možda je baš takva mlada, neiskvarena ljubav temelj prave ljubavi. Nikada poslije nisam pitao za nju, nisam ju tražio. Odustao sam, jer dok sam bio klinac mogućnosti su bile minimalne, a poslije bilo je lakše ne pitati, ne znati. Bojao sam se onoga što bih mogao doznati. Nisam joj nikada ni hvala rekao za sve što je nesebično davala za mene. smatrao sam da ne zaslužuje ni riječ hvala jer nisam mogao razumijeti zašto je otišla bez pozdrava, zašto me napustila kao i svi u koje sam polagao svoje nade. Njen pozitivan stav bojao je moje dane u svjetlije boje onda kad mi je bilo najteže. Vjerovao sam da je ono što nas je vezalo bilo stvarno. Očito je bilo divno samo meni. I od tad sam gad. I još uvijek sam. To mi je najveće naslijeđe od onog…
Htio je nešto opsovati na glas, ali se zaustavi i proguta.
– …čovjeka – nastavio je.
– Tih osam godina što sam proživio uz njega, s vremenom, skamenile su sve one nježnosti koje bi mi majka davala kroz poljupce i zagrljaje svake noći prije sna, tiho, da ju otac ne čuje. Često ju je znao i fizički prekoriti usput govoreći kako će takvim ponašanjem stvoriti mlakonju. Molila me da mu oprostim jer inače ne bih bio ništa bolji od njega. Nisam mu oprostio. Sumnjam da ću moći ikada.
– Ah – zagrmio je ljutito sam na sebe i lupio šakom o vrh stolice pokraj desnog koljena te zabacio glavu unatrag i ispravio se u naslonu.
– Sranje! Zaribao sam! Izdao sam Kim. Sada nisam ništa bolji od njega.
Naglo je ustao. Stolica na kojoj je sjedio zaškripi. Provukao je prste desne ruke kroz kosu i čvrsto ju stisnuo u šaci, dok je drugu držao u džepu.
– I prije sam radio gadosti, ali do sad nitko nije stradao zbog toga. Od danas se vodim i kao ubojica vlastitog djeteta.
U jednom pokretu na vrhovima prstiju, okrenuo se prema krevetu. Objema rukama čvrsto je dlanovima stisnuo ogradu bolničkog kreveta.
– Kim sada razumijem tvoju potrebu da promijeniš naš odnos. Ali, pobogu , ne razumijem zašto mi nisi rekla. Možda nisam sposoban voljeti, ali.. Učinio bih sve da budem dobar otac. Ne bih ga se odrekao kao što se moj odrekao mene. Možda bi sve bilo drugačije. Ali… sad je kasno da se preispitujemo.
U žustrom nastojanju da sam sebi objasni grizodušje, vrata su se neočekivano otvorila i sobu je ispunio miris Coco Chanela.
– Heeej… – tiho je prošaptala Sara dodirnuvši Lukasa po ramenu te iskrivila usne u znak suosjećanja
Lukas se odmaknuo od kreveta i rukom pokazao prema vratima kao znak da napuste sobu. – Jesi li za dozu toplog kofeina ili si više za nešto prigristi? – ponudila se Sara uhvativši pri tome Lukasa za ruku.
Dobro sam, hvala. Samo sam umoran i iscrpljen. Trebam tuš i san. I da me netko probudi kada sve ovo prođe.
Sara ga instinktivno privuče i zagrli. Nije se bunio, niti opirao. Potpuno se unese u zagrljaj koji je izgledao vrlo prisan i intiman. Taj trenutak nježnosti neprimjetno iskoristio je jedan od paparazza koji je uspio zaobići nabildane zaštitare na ulazu bolnice. Nesvjesni situacije, Lukas i Sara krenuli su prema hotelu u kojem bi Lukas večeras trebao boraviti, no vidjevši hrpu novinara koji su još uvijek čekali da ga “pojedu” s pitanjima, zastanu pored pulta. Dosjetljiva kakva je bila, Sara skine kapu s glave svog vozača te je Lukas iskoristi da prekrije lice. Ušli su u prvo dizalo iza ugla i spustili se u podzemnu garažu. Bilo je oko ponoći.
– Izvoli, uđi – Lukas joj ponudi da uđe dok je otvarao vrata luksuznog i prostranog apartmana u hotelu Live.
Pogledom su kratko prošarali unutrašnjost te očarani, zastali pored vrata. Cjelokupan kompleks soba i apartmana u hotelu izrađen je u high tech stilu, otvorenog tlocrta. Sve vanjske zidove krasile su staklene stijene od poda do stropa, luksuzan kožni namještaj u crno- bijeloj kombinaciji, zaobljenih formi. Najviše prostora zauzimao je polukružni dnevni boravak. Nalazio se desno od ulaza i četiri stube niže od kuhinje. Iznad uskog uzglavlja trosjeda, pored staklenog zida koji seže sve do sljedećeg kata, također vidljivog iz prizemlja, pružalo se mramorno stubište s rukohvatom od kaljenog stakla. Visoke zelene biljke u svakom kutu, ogroman viseći luster koji je osmišljen da osvjetljava i kat i prizemlje te slike poznatih slikara, nadopunjavale su luksuzan dojam.
Sara je preko ramena nosila torbu s Kiminim stvarima iz bolnice. Trudila se prikriti smiješak na usnama koji bi razotkrio njeno trenutno oduševljenje ostvarenim ciljem.
– Mmmd.. koja elegancija! – Sara se divila interijeru.
Spustila je torbu i prišla korak bliže vratima u namjeri da ode.
– Ideš? – iznenađeno upita Lukas.
– Potreban ti je san. Odmori se, vidjet ćemo se sutra.
Lukas joj priđe bliže te gurnuvši ruke u plitke džepove svečanih svijetlo plavih hlača, podigne ramena i zagrize donju usnu gledajući u pod.
– Silno mi je potreban razgovor uz šalicu kame. Nisam siguran da večeras želim biti sam.
Njegov boemski duh nije mu dao mira niti ovaj put i uopće nije dvojio da to i pokaže. Sarin cilj upravo je doživio drugu dimenziju.
Narednih sat vremena proveli su u ugodnom razgovoru sjedeći u kožnom separeu pored bazena, ispijajući kratke gutljaje originalne brazilske kave opojnog mirisa. Romantičan ugođaj svijeća bacao je blagi odsjaj na površinu vode koji se pokatkad prelijevao preko Sarinog tamnoputog lica. Nakon što je ispila i posljednji gutljaj kave u kojoj je istinski uživala, odmakne čupavi jastučić koji je držala u krilu, polagano se podigne spustivši bose noge na prohladne modre
pločice. Posrnula je naprijed, hineći da joj se zavrtjelo. Lukas je poskočio uz nagle trzaje rukama i pri tome prolio kavu po sebi.
– Jesi dobro? – upitao je.
Sara glasno pročisti grlo držeći desni lan preko čela. Čvrsto se uhvatila za njegove nabijene bicepse lijeve ruke. Istog trena žmarci su prostrujali njenim tijelom od nožnih prstiju do posljednje vlasi na glavi.
– Vjerujem da jesam. Trenutna nesvjestica – podigla je pogled.
– Dan je bio dug – namjerno je izazivala Lukasov nagon, gledajući ga netremice ravno u oči.
Nastupio je trenutak potpune tišine. Lukas je istoga trena zaboravio na sve nedaće. Barem na trenutak. Instinkt boema tjerao mu krv u glavu, budila se želja da ju ponovno onako strasno poljubi. Gledao ju je pogledom bludnika.
– Oprosti, zadržava te, trebala bih poći – Sara prekine neizvjestan trenutak.
– Već je kasno, osim toga ne osjećaš se baš najbolje – odlučio ju je zdržati bacivši pogled na skupocjeni Diesel ručni sat.
– Ma ok sam, pozvat ću taksi – glumila je nevinašce.
– Oprosti ali ne mogu dopustiti da odeš u takvom stanju. Ne dolazi u obzir. Večeras prespavaj u sobi na katu, a ujutro, ako se budeš osjećala bolje, slobodna si. Inzistiram!
Sara je pognula glavu te neprimjetno, razvukla usne u pobjedonosan osmijeh.
Potom je malčice nakrivila glavu u stranu te mu uputila zanosan i prkosno zavodnički pogled koji je golicao njegov libido. Lukas se potpuno prepustio napadu tražeći njen pogled ispod obrva. Savršeno je iskoristila njegovu boemsku slabost. Prije nego je sve isplanirala do najsitnijih detalja, istraživala je i proučavala Lukasove slabosti i jedinstven stav zavodnika. Bila je proračunata, a Lukas kao vrstan ženskaroš, lak plijen. Znala je što slijedi, a to joj je olakšavalo plan.
– U tom slučaju me ispričaj. Ako dopuštaš, voljela bih se istuširati prije sna – odlučila je dodatno se igrati s njim.
Iziritiran i zbunjen Lukas je poskočio kao proboden te se povukao korak unatrag jer nije očekivao takvu reakciju.
Dok se Sara tuširala, Lukas je iznova proživljavao traumatične trenutke. Od trenutka žustre rasprave, slijetanja automobila, do trenutka kada je pronašao nepomičnu i krvavu Kim kako leži u hrpi suhog lišća. Premotavajući živopisne scene, drhtao je i preznojavao istovremeno. Zgrabio je bocu žestokog pića koja se nalazila unutar šanka te natočivši polovicu čaše, ispije alkohol u jednom gutljaju. U polumraku ugleda Saru, no na trenutak mu se učinilo da vidi Kim. Od šoka ispusti čašu, a kristalni komadići razlete po mramornim pločicama.
– Lukas! – uplašeno je vrisnula.
Ugledavši ga skamenjenog, shvatila je situaciju. U samo par koraka već je bila tik uz njega. Dlanovima mu je obujmila lice te usredotočila njegov pogled na svoje oči. Bio je potpuno mokar. Mirisao je na strah. Košulja, pripijena uz tijelo, bila je potpuno prozirna od znoja. Svladao ga je zakašnjeli sindrom straha. Sara je smatrala da će pomoći ako mu raskopča košulju. Potom mu je ponudila čašu hladne vode. Lukas je halapljivo gutao. Dvije hladne kapi kliznu mu niz čeljust i vrat, preko golih znojnih prsa. Lukasu se otme dubok, zavodnički uzdah. Gledajući ga paklenim pogledom, prepunim vragolastih namjera, Sara zagrize usne te kažiprstom poprati vodeni trag po Lukasovu tijelu sve do remena na hlačama. Zgabio je njenu ruku do granica grubosti te ju privukao bliže. Između njih disala je samo napetost i strast. Zavukao je duge prste u vlažnu kosu na njenom zatiljku te pokretima nekontrolirane strasti nizao poljupce. Jurišao je sve brže i niže. Činjenica da je ispod svilenog ogrtača njeno nago tijelo budila je u njemu glad divlje životinje. Na trenutak je zastao, pogledao je upitno kao da traži potvrdu da nastavi. Kada mu se bez riječi zanosno osmjehnula, u jednom potezu ogolio je njeno savršeno tijelo.
Marijana Šimić
