Probudio me dan.
To još uvijek nije bio dan koji ljudi svojataju i doživljavaju kao vlastiti teatar.
Bio je to dan u kojem je budna samo priroda i njeni stanovnici koji ne znaju za prava i zakone.
Toliko harmonije u tom nesvjesnom bezakonju.
Koliko ljepote bez pravde.
Koliko mirnoće bez protokola.
Pravde bez prioriteta.
Hijerarhije bez moći.
Koliko eteričnosti i fluentnosti u svitanju.
U rađanju dana bez glasa i koraka ljudskog.
Nehajno dostojanstvo u ne tako strogom
iako pravilnom ciklusu prirode.
Marijana Martinčić
