Previše tebe,
kola vitalnim organom,
površinom nužne skučenosti.
Žila ispisuje,
ustajalom posvetom
želju za izbijanjem
erupcije ovisnosti.
Zar si stvarno
tako čudotvoran?
Djeluješ nevjerojatnom
raskalašenošću!
Konture tvoga lica,
snivaju
zapečaćene na poleđini.
Nadolazeća knjiga memoara
refleksija je maštanja,
stisnutih emocija,
vrtlogom realiteta.
I dalje nitko kao ti,
rajskom nasladom
ne odzvanja!
Lorena Vojtić
