Ukopaju me vlastitosti u rov.
Okrutna je objektivnost sadašnjosti.
Plamen tuđeg nehaja i metci grubih riječi učine se presudnim.
Učinim korak dalje.
Samo korak iz sebe.
Tek korak je dovoljan.
Ka nečemu što nisam samo ja.
Što je ljepše i veće od mene.
I začuh lahor kako pjeva.
Dormi, o fulmine di guerra.
Marijana Martinčić
