Kada ste počeli pisati?
Zvučat će kao klišej, ali stvarno pišem otkad znam za sebe. Od malena sam stalno nešto smišljala; pjesmice, priče… Ne pamtim period u svom životu bez pisanja.
Koliko vremena dnevno odvajate za pisanje?
Nema pravila. Nekad to bude dva, tri sata, nekad pišem kroz cijeli dan, a ima i dana kad ne napišem ništa, ali tad stvaram u glavi.
Kako nastaju vaše priče, poezija, knjige? I gdje pronalazite inspiraciju?
Ideja nastane u trenu, od jedne riječi, situacije… Samo klikne. Zapišem je i onda se igram se s njom, gradim oko nje priču, stihove…
Najviše me inspirira ljudska psiha, ljudski odnosi, emocije, volim izvući na površinu ono što želi ostati skriveno u čovjeku.
Imate li uvijek priču sastavljenu u glavi ili stvarate priču dok pišete?
Obično nemam cijelu priču sastavljenu u glavi. Imam neku nit vodilju i kad krenem pisati priča se otpetljava sama. Često me vlastita priča iznenadi jer ni ne slutim kud će me odvesti.
Jeste li vi pronašli pisanje ili je pisanje pronašlo vas?
O, pronašli smo jedno drugo, a da se nismo ni tražili. Jednostavno smo se dogodili.
Jeste li tiskali svoje knjige i koje je vaše iskustvo s tim?
Imam tri objavljene knjige i četvrta ide u tisak čim je uredim jer za nju već imam potpisani ugovor sa svojim izdavačem. Imam stvarno lijepo iskustvo. Prvu knjigu “Ukradena ruža” sam objavila preko webknjižare i za nju nisam ni tražila izdavača, a drugi roman “Nea” je odmah bio prihvaćen od Naklade Bošković koja me uzela pod svoje. Ubrzo su mi objavili i knjigu poezije i aforizama “U sebi”. Tako da ne mogu reći da je moj put do službenog izdavača bio težak.
Smatrate li se uspješnim?
Pa, budući da sam se ostvarila kao autor čija djela čitatelji iščekuju, da. Za mene je uspjeh kad se moji čitatelji prepoznaju u mojim djelima, stihovima, kad uspijem prenijeti emociju i potaknuti njihovu.
Kako gledate na druge pisce? (Smatrate li ih konkurencijom? Kakav je vaš stav prema piscima iz regije?)
Na druge pisce ne gledam kao na konkurenciju jer njihov uspjeh ne umanjuje moj, niti se na njega odražava.
Na pisce iz regije gledam jednako kao i na sve druge pisce.
Gdje i kako vidite svoje pitanje u odnosu na druge spisatelje?
Volim misliti da imam svoj stil pisanja za koji mi čitatelji govore da je drugačiji od drugih i prepoznatljiv što god da napišem. Tu negdje vjerojatno leži odgovor na pitanje jer meni samoj se teško, a i nezahvalno uspoređivati s drugim piscima. Zato ću to radije prepustiti drugima.
Koliko ste samokritični?
O, jako. Nemam komplekse, vjerujem u sebe i u svoje pisanje i iza njega stojim, ali puno preispitujem napisano, puno istražujem, učim… Napišem roman za nekoliko mjeseci, a onda ga uređujem duplo duže nego što sam ga pisala. Radije ću rijeđe objavljivati nego izaći van s nečim s čime nisam zadovoljna. Najvažnije mi je opravdati povjerenje koje mi je ukazao moj izdavač kad je odlučio objaviti moju knjigu, kao i pružiti najbolje od sebe mojim dragim čitateljima koji iščekuju moje riječi.
Koji medij smatrate dobrim za promociju vašeg djela?
Pa evo, društvene mreže su se pokazale kao dobar medij za promoviranje, ali svaki medij je dobar.
Ja nisam previše sklona samopromociji, ali tu su dobri ljudi koji su se potrudili da se za mene i moja djela čuje.
Čitate li neafirmirane domaće autore? (Novije generacije pisaca)
Čitam, da, i ima ih sve više na mojoj polici. Volim dati podršku domaćim piscima tako što kupim njihove knjige, a puno ih dobijem i na poklon.
Čak imam tu čast i zadovoljstvo biti beta čitatelj jednom dobrom prijatelju, odličnom piscu, i čitati njegova djela u nastajanju.
Smatrate li da strani i domaći autori koji pišu pod pseudonimom lakše prodaju svoja djela?
To su dvije različite kategorije. Strani autori da, ali domaći sa pseudonimima ne jer nisu strani autori, a opet, na prvu se ne zna ni da su domaći. Mislim da je to dvosjekli mač i da čitatelje zbunjuje. Svi se žale kako domaći pisci nemaju podršku kakvu zaslužuju, ali kako će netko tko se nije susreo s tim autorom, znati da se iza njega krije domaći autor kako bi mu dao podršku, kad se pseudonimom predstavlja kao strani? Dok nisam ušla u taj knjiški svijet na facebooku, nisam za pola autora čije su se knjige promovirale znala da su domaći pisci.
Još uvijek mi je to zbunjujuće jer dobivam brdo zahtjeva za prijateljstvo od kolega pisaca koji koriste pseudonime, a ja ne znam tko se iza njih krije.
Da me se ne bi krivo shvatilo, nemam ništa protiv pseudonima, ali ja sam od onih koja volim znati tko je napisao knjigu.
Imate li svoj spisateljski uzor?
Neki pisci su sigurno imali utjecaja na moje pisanje, ali dok pišem ne pokušavam, niti ne želim pisati kao netko drugi.
Koji je vaš omiljeni žanr? (Bez obzira na ono što pišete)
Volim čitati skoro sve što mi dođe pod ruku. Najdraži su mi trileri, horori, krimići, a rado ću pročitati i dobar ljubavni roman. E sad, što je dobar ljubavni roman, to je tema o kojoj bi se dalo pričati.
Što biste poručili onima koji tek kreću na svoj spisateljski put?
Nikad nemojte podcjenjivati čitatelje lošim “proizvodom”. Uvijek im ponudite najbolje od sebe i budite iskreni u onome što radite jer čitatelji će neiskrenost prepoznati, kao i zbrzano napisano, neuređeno djelo, a trud će nagraditi podrškom. Vaše djelo vas predstavlja i kad ga jednom pustite u svijet, nema povratka, ono postaje podložno kritikama. Vaše djelo ste vi.
Intervju pripremila Martina Kopić
