Kada ste počeli pisati?
Aktivno sam se počela time baviti tek 2018. godine, ali pisanje je nekako uvijek bilo dio mene iako ga nisam najozbiljnije shvaćala. U osnovnoj i srednjoj školi, kada bi me uhvatila inspiracija, pisala bih divne sastave koje bi učiteljice na kraju odvojile te me par puta poslale na natjecanja.
Nikada to nisam shvaćala kao nešto od čega bih mogla živjeti radi raznih komentara okoline, ali kako vrijeme prolazi uviđam da je sve moguće ako vjeruješ u sebe.
Koliko vremena dnevno odvajate za pisanje?
Ovisi. U vrijeme karantene dovršila sam knjigu u roku dva mjeseca. Dok sam bila kućanica pisala bih par priča istovremeno. Sada, dok naporno radim, pišem dok uhvatim vremena: u slobodan dan, navečer, ujutro ili kad me uhvati inspiracija. Uz malodobno dijete, pet završenih knjiga i deset koje se pišu, održavanje kuće, naporan posao i ostale obveze bitno je ostati organiziran.
Kako nastaju vaše priče, poezija, knjige? I gdje pronalazite inspiraciju?
Ne pronalazim je, ona pronalazi mene. S obzirom na moj život, životna iskustva, ljude koji su me oblikovali i oblikuju, na pravdu, nepravdu i životno čudo vjerujem da sam odabrana pisati baš ono što moram. Vjerujem da neka tamo sila odabire određene pojedince za ideje i
kreativnost i to jednostavno mora izaći van. Ideje znaju biti „žive” i biraju otvorene pojedince koji onda sklapaju pakt kreativnosti. Često se zbog toga dogodi da pisci znaju iznijeti van veoma slične ideje, a da nisu plagijatori. Ideja želi izaći van, želi biti prihvaćena bez obzira na to
da li je piscu drago zbog toga ili ne. Viša Sila djeluje kroz nas i svi je posjedujemo – samo je razlika u razni otvorenosti. Kreativnost mi je uvijek potpomognuta nekim citatom, pjesmom, osobom ili emocijom u interakciji s drugim ljudima, ali primarna inspiracija nije moja. U šestoj knjizi „Izluđuješ me” koju upravo završavam mogu reći da mi je pjevač Tom Grennan upao u pravi tren sto se tiče glavnog muškog karaktera. Stihovi i karakter se potpuno poklapaju. Za
jednu scenu Siren, More Sudbine inspirirala me Lu Jakelić, za „Mjesto Spokoja” Ariana Grande…
Sve su to okidači kako bi kreativna sila mogla djelovati kroz mene.
Imate li uvijek priču sastavljenu u glavi ili stvarate priču dok pišete?
I jedno i drugo. Primarno, imam emociju koju želim da neka priča poprimi. Slike i scene mi dolaze same, u procesu pisanja. Ne znam ni sama kako će priča završiti; samo vjerujem instinktu. Geste, pokreti, riječi određenih karaktera dolaze mi sporadično i tako dobivaju svoj puni krug pri završetku knjige. Ponekad mi scene koje trebaju biti na kraju dođu na sredini; priča se popunjava poput skidanja pjesme u Torrentu.
Jeste li vi pronašli pisanje ili je pisanje pronašlo vas?
Pronašlo me; djelomično sam već odgovorila na ovo pitanje. U vrijeme kada mi je bilo najteže pisanje je bilo ono što me iscijelilo. U početku mi je bio cilj napisati samo jednu knjigu (Rabljeno srce) i izdati je, ali kako je vrijeme prolazilo ideje su me doslovno napastovale i dolazile jedna za drugom. Bilo je dana kada bih plakala zbog količine kreativnosti i nemoći da ih sve uredim i izdam, prvenstveno radi financijskih (ne)prilika. Kako vrijeme odmiče, shvaćam da mi je važniji završetak knjige na način koji zaslužuje i učim ne opterećivati se prodajom, imidžom ili količinom „lajkanja”. Pisanje je pronašlo mene i zbog toga sam izuzetno ponosna.
Svjesna sam da je sav moj životni kontrast poslužio i poslužit će kao dobra osnovica za određenu priču.
Jeste li tiskali svoje knjige i kakvo je vaše iskustvo s tim?
U početku sam se raspitivala o izdavanju i zaključila da najvjerojatnije nitko neće prihvatiti neafirmiranog autora; nije mi se dalo baviti s tim. Stoga… poznavajući svoju kvalitetu odlučila sam izdati knjigu sama i ona je postigla odlične recenzije, prvenstveno od moje drage prijateljice
i autorice Đurđice Gatjal koje obožavam, zatim od autorica Dayane Evans, Božane Čosić, Matee Prašnjak itd… Mogu reći da je prvijenac zaista to – prva knjiga koja te priprema za ono što slijedi. Pobjedničko srce nije i neće biti najbolja priča koju sam napisala, ali napisana je s razlogom – ljubavi prema sebi. Koliko toga žena treba proći kako bi napokon shvatila kako je
jedina osoba koju treba usrećiti ona sama? Gledam puno žena koje su nesretne i pate zbog karaktera koji ih uzimaju zdravo za gotovo, guše i čine jadnima. To mora prestati: žena mora biti svjesna svoje kvalitete. Što se tiče tiskanja, bila bih najsretnija s vlastitom izdavačkom kućom.
Smatrate li se uspješnim?
U kontekstu toga što sam uspjela prebroditi svoje strahove, otvoriti se svijetu, naučiti nebrojene stvari o sebi i drugima, što mogu na temelju svog pisanja pretpostaviti tuđe namjere i riječi, kao i zlobu a da pri tome ostanem vjerna sebi – izrazito sam ponosna. Što se tiče šireg konteksta – uspjeh u poslu kojeg istinski obožavam, druženje s knjigoljupcima, nadziranje prodanih
primjeraka, posudba u knjižnicama, promocije i javni život – mogu slobodno reći da još uvijek nisam uspješna. Skloni smo romantizirati i smatrati da će nam sve pasti s neba, ali treba biti svjestan da se za svaki san treba boriti, biti ustrajan i oznojiti se. Smatrat ću se uspješnom kada se poklope ta dva segmenta, kada vidim svoju knjigu/knjige u izlozima, kada mi se jave čitatelji s riječima kako sam ih zabavila, inspirirala i dirnula u srce, kada vidim neki pomak na svome žiro računu, kada se budem družila s dragim ljudima na promocijama… a najviše, ako ostanem vjerna sebi i svojoj autentičnosti.
Kako gledate na druge pisce? (Smatrate li ih konkurencijom? Kakav je vaš stav prema piscima iz regije?)
Ma nema konkurencije. Svatko ima svoju publiku. Ako vas je strah „konkurencije” pročitajte njihove knjige, osluškujte njihove stihove, osjetite emociju koju vam žele podati… Onda ćete shvatiti da se bezveze bojite jer svi smo mi univerzalni i dijelimo isto svjetlo. U globalu, ja ne bježim od drugih već ih želim na neki način promovirati. Ako mi se knjiga svidi, to se prvo sazna na mojoj službenoj stranici. Želim poboljšati reputaciju domaćih autora od kojih su mnogi veoma talentirani i simpatični.
Gdje i kako vidite svoje pisanje u odnosu na druge spisatelje?
Ne znam kako odgovoriti na ovo. Vidjet ćemo to za par godina… Samo znam da sam iznimno ponosna na sve one koji slijede svoje srce.
Koliko ste samokritični?
Kada znam da sam u pravu, nema onoga tko će me uvjeriti u suprotno jer znam koliko vrijedim, koliko se trudim i dajem. Ako pogriješim, kažem i ispričam se. Što se tiče konstruktivnih savjeta, dobivam ih i sretna sam radi njih jer me čine boljim piscem i osobom.
Koji medij smatrate dobrim za promociju vašeg djela?
Svaki medij je odličan! Prvenstveno sam obožavateljica Instagrama za promociju knjiga, a Tik Tok mi je više simpatičniji za privatne gluposti.
Čitate li neafirmirane domaće autore? (Novije generacije pisaca)
Naravno. I promoviram ih puna srca.
Smatrate li da strani autori i domaći koji pišu pod pseudonimom lakše prodaju svoja djela?
Ma ne. Ako nešto valja – valja, onda je čitano i ime nema veze s tim. Prvenstveno mi je malo čudno čitati domaćeg autora s punom radnjom u Americi i američkim imenima, ali svatko zna što mu više odgovara. Volim domaćice pisane u našoj državi, ne znam zašto. I shvatila sam da svaka država podcjenjuje svoje domaće spisatelje. To mi je blesavo. Osobno, pišem o mjestima u našoj predivnoj državi bilo da se radi o plaži, šumi, gradu ili otoku. Imam jednu priču u kojoj je mjesto izmišljeno, ali krajolik je veoma sličan Jadranu. Druga je smještena u London, ali s „našim” karakterima, kao i u pričama gdje se putuje po Europi, Americi i po zabačenim svjetskim otocima. Ima svega; pišem razne mješavine žanrova. Po meni je bitno mjesto; to je jošjedna stavka koje me jako inspirira. A smatram da hrvatska obala i država ima savršenih krajolika za opisivanje i inspiraciju. Možda bih je pričama jednog dana mogla promovirati i stranom tržištu.
Imate li svoj spisateljski uzor?
Da. Meni odlično pišu Nora Roberts, Mary Key Andrews, Kristin Hannah, Kathryn Hughes, a od Nicholasa Sparksa sam najviše naučila vezano za poslovanje s knjigama. Najbolji savjet koji mi je dao bio je da knjiga mora biti komercijalna, zanimljiva i s posebnim obratom; ne smije biti predvidljiva. Ali, u globalu, smatram kako imam svoj posebni stil.
Koji je vaš omiljeni žanr? (bez obzira na ono što pišete)
Magični realizam.
Što biste poručili onima koji tek kreću na svoj spisateljski put?
I na svoj spisateljski i na svoj životni put – uvijek savjetujem da prvenstveno slušaju sebe i svojuintuiciju. Na poslu mi dolaze i praktikanti; nema onoga kojemu to još nisam rekla. Što prije se okrenu sebi i svojim unutarnjim glasovima – to će prije shvatiti što ih privlači, što vole raditi (bilo da se radi o najvećoj gluposti, što ih istinski usrećuje, što je njihova svrha. Savjeti roditelja,baka, djedova i prijatelja su divni, ali… uvijek napravite po svome jer vi znate najbolje. Nitko ne živi vaš život. Zadržite taj inat i kada su svi protiv vas. Svemir će vam uzvratiti ljubavlju, dobrotom, smislom, istinom, osobnim razvojem i srećom. Negativne ljude maknite od sebe.
Uvijek vjerujte da ste čuvani dok kročite samo vašom, jedinstvenom stazom… Volite sebe; to je način na koji će kreativnost djelovati kroz vas. I zadnji savjet za sve pisce – ako dobijete ideju to onda znači da ste je sposobni i dovršiti. Dosljednost je ključ. Samo nastavite.
Intervju pripremila Božana Ćosić
