Tražim ljude koji mi ne nude svoja uvjerenja.
Ne razmeću se vlastitim viđenjima kao posljednjim istinama.
Uporno i bestidno namećući sebe kao mjeru svih stvari.
Koliko je samo bestežinski i oslobađajuće pričati u kondicionalu.
Dopuštajući život u ispravnosti i izvan nas samih.
Kako je mirna i sretna indiferentnost ili nehaj
čovjeka okruženog tek prirodom u odnosu na koju ne može ni imati, ni biti ništa, osim tek dio nje.
Marijana Martinčić
