Slušaj kako…ne, gledaj kako…Kocke slažu, kocke ruše…Nekad su ljudski meridijani tako strani…Ostani…u ovom prostoru. Osjeti atmosferu, u koferu…kao da neka bića stanuju…Nije teatralno, kažem ti
Dinamit tišineeksplodira pjesmom!Usporavam tok smislene cjeline,mutnom jasnoćom. Pretočen u pehar;simbol pobjededoprinosiš kaooslobađajući napitak,zlatnim perom poezije. Stražariš nad rimama,prosipajući tone stihova. Mjesec lasom obuzdanlebdi gradovima. Neizvjesna