Umotana u svilukapi prozirnihšto neumorno padajuna klupu zaboravasvih raskinutih irastavljenih ljubaviogledam se u mjesecušto umjesto uličnelampe sijasvjetleći sjajemsvih duginih bojapadajući na kamensiv i hladanuzdižući maglusjećanja
Ne boj sekad vjetrovi tukuhrabro ispruži ruku,zagrli kao moresvoje oseke i plimeu nemirni pijesakupiši svoje ime,u inat svakoj tuzidozovi osmjehu dubini dušenek bude kao lijek,ništa
